cilipedija logo

Završno presađivanje

lukovi niski tunelU kontinentalnom dijelu Hrvatske presađivanje čili paprike u vrt ne preporuča se raditi prije 15.05. odnosno dok ne prođe svaka opasnost od mraza. Međutim mnogi ljudi to ipak rade početkom svibnja, pa čak i ranije, jer su temperature tla i zraka uglavnom pogodne za sadnju. Ako sadimo ranije, ipak bismo se trebali osigurati protiv mraza i pripremiti plastične ili drvene lukove koje postavimo na gredicu, da u slučaju niskih noćnih temperatura možemo zaštititi biljke pokrivanjem agro-tekstilom ili najlonom. Ako završno presađivanje radimo u tegle, onda se protiv mraza možemo boriti tako da po potrebi jednostavno preselimo biljke na toplije ili bar na neko natkriveno mjesto.

Sadnja na gredicu

Ako oskudijevate prostorom za sadnju, sadite biljke u dvored po jednoj gredici, gdje će razmak između dva reda na istoj gredici biti oko 40cm, a razmak između pojedinih biljaka minimalno 30cm. Ako si možete priuštiti više, nek bude 40 ili 45cm. Ja ove godine sadim na 35cm između biljaka i isto toliko između redova na gredici, što znači da svaka biljka dobiva prostor od 35x35cm. Razmak između gredica nek bude dovoljan da možete normalno prolaziti između. Odrežite drveni štap kojim ćete mjeriti razmak između biljaka prilikom sadnje (praktičnije je nego svaki put razvlačiti metar po gredici), pripremite alat i gnojivo, te biljke koje ćete presađivati.

presadnja gredica 01
presadnja gredica 02
presadnja gredica 03

Za svaku biljku iskopa se jama dovoljno duboka da u nju stane sloj gnojiva i cijela gruda supstrata na korijenu iz posude, tako da se sve skupa prekrije zemljom koju smo iskopali. Nema potrebe da se čili zakopava preduboko u zemlju, osim ako je previše izdužen i ima slabu stabljiku, pa čisto zbog stabilnosti možete ga malo dublje zakopati da se ne slomi. Naići ćete ponegdje na savjet da je dobro ukopati dublje kako bi izraslo dodatno korijenje direktno iz ukopanog dijela stabljike, ali to u slučaju čilija i bilo koje sorte paprike ne funkcionira. To vrijedi npr. za rajčicu koja ima "dlakavu" stabljiku i u dodiru sa zemljom iz svake dlačice kreće novi korijen.

Sadnja u posude

zavrsno presadjivanje teglaAko ste se odlučili za uzgoj u teglama, postupak je gotovo identičan kao kad presađujete u zemlju, samo morate prvo odabrati posudu i zemlju odnosno supstrat za uzgoj. Tegla nek ne bude manja od 10L, ali najbolje je da ima 15 ili više litara volumena kako bi korijen imao dovoljno mjesta za nesmetan razvoj. Veličina do koje će biljka narasti proporcionalna je veličini posude, što najčešće znači "više je bolje", osim ako namjerno želite uzgojiti biljku manjih dimenzija kako bi vam, na primjer, mogla stajati na prozoru. U tom slučaju koristite manju posudu.
Ja koristim uglavnom tegle za borove od 22L, ali imam i onih od 12L i 15L. Najvažnije je da posuda ima otvore na dnu zbog otjecanja viška vode, pa ako ih vaša posuda nema, napravite ih sami - recimo 5-10 ravnomjerno razmaknutih rupa izbušite svrdlom 8-10mm.

Zemlju za tegle možete sami izmiješati od različitih sastojaka ili kupiti gotovu zemlju koja je ujedno i najbolje, ali i najskuplje rješenje. Ja miješam stari, korišteni sa novim, svježim supstratom te dodajem u mješavinu i perlit radi prozračnosti i zadržavanja vlage. Ako kupujete gotovi supstrat, birajte neki koji ima ili perlit ili glinene kuglice, ili uzmite običan supstrat i pomiješajte ga s perlitom. Ako koristite zemlju iz vrta ili sa krtičnjaka, pomiješajte ju s kupovnim supstratom i pijeskom. Morate dobiti rahlu i mrvičastu strukturu zemlje u kojoj će korijen moći disati i koja se vremenom neće "zabetonirati" u konstantnom kontaktu s vodom.
Najveća prednost kupovnog supstrata je u tome što je sterilan i sigurno nema nikakve nametnike, pa ako ste u mogućnosti svakako ga koristite u čistom obliku.

Gnojivo

Organska gnojiva poput peletiranog stajnjaka dobar su izbor ako želite ostvariti dobar prinos i istovremeno čim manje naškoditi samoj zemlji. Postoji široka paleta organskih peletiranih gnojiva koja su danas lako dostupna po pristupačnim cijenama, a jedna od prednosti im je ta što ih možete dodavati prilikom sadnje, direktno ispod biljke. Stavite malo gnojiva, pa tanki sloj zemlje i na kraju položite biljku na to. Do kraja sezone  će možda biti potrebno još dodati jednu rundu, ali možda i neće - ovisno o količinama padalina, kvaliteti gnojiva i drugim faktorima. Meni se odličnim pokazao "Bio-Rex", mješavina kravljeg i konjskog stajnjaka, a nabavio sam ga u Čakovečkoj Grami.

Ove sam godine za osnovnu gnojidbu odlučio koristiti humus kalifornijskih glista. Dugo sam slušao i čitao o njemu kao vrhunskom gnojivu koje nastaje potpuno prirodnim putem. Još ako se radi od konjskog stajnjaka koji se smatra najboljom sirovinom, rezultati ne bi smjeli izostati. Humus na puno načina obogaćuje zemlju, ne samo potrebnim makro i mikroelementima, nego i korisnim mikroorganiznima koji povećavaju plodnost tla.  Pretragama po netu i facebook grupama došao sam do proizvođača koji mi je najbliži i koji je osvojio mnoge pohvale korisnika zbog kvalitete humusa: OPG Mijaković iz Oštrica kod Novog Marofa. Ako vam nije daleko, svakako preporučam. No, ima i drugih kvalitetnih proizvođača diljem lijepe naše, za slučaj da vam OPG Mijaković nije usput.
Humus se smije stavljati direktno uz korijen i ne postoji opasnost da ga on spali ili na bilo koji način ošteti, kao što je to slučaj kod umjetnih gnojiva. Zato sam biljke polagao direktno na humus u svakoj iskopanoj jami. Humus popravlja i rahlost tla, što će se prije ili kasnije itekako osjetiti i tome se također radujem jer moj vrt je sama ilovača. Malo humusa, malo domaćeg komposta i sve bi trebalo biti bolje za koju godinu.

Kod presadnje u tegle, glistinac (drugi naziv za humus glista) sam isto tako stavljao ispod biljke, otprilike jednu punu šaku.

Biljke presađene u vrt na gredicu preporučljivo je malčirati, najbolje sijenom ili slamom, a može se koristiti i pokošena trava ili malč-folija. Na taj način sprečavamo isušivanje zemlje i rast korova. Biljke u posudama se obično ne malčiraju, ali dobro je da same posude budu što svjetlije boje kako se ne bi pregrijavale na suncu i ubrzano gubile vlagu. U iznimnim situacijama moguće je da se korijen u vreloj posudi na suncu "skuha" i biljka ugine. Ako su posude crne, oblijepite ih bijelim ili reflektivnim materijalom, ili ih jednostavno obojite u svjetliju nijansu (najbolje bijelu).

presadnja 03
presadnja 01
presadnja 02

U fazi nakon presađivanja dobro je koristiti organske ojačivače i stimulatore s aminokiselinama i morskim algama, po mogućnosti folijarno jer ih onda biljka lakše apsorbira. Tako se biljkama pojačava otpornost na stres i bolesti i time omogućava nesmetan razvoj čak i dok su pod stresom od presadnje ili nagle promjene vremena. Na tržištu je puno takvih sredstava, ja mogu preporučiti AlgoVital i AminoVital od Pro-Eco jer ih i sam koristim.

I sad samo treba pratiti razvoj i po potrebi prihranjivati. Važno je pregledavati biljke redovito kako bismo na vrijeme uočili bilo kakvu bolest ili simptom nedostatka nekog od elemenata. No kako većina nas voli sjediti i gledati ih kako rastu, to i nije neki problem :)